odvikavanje

Usiljen smješak Evrope - dajmo si još vremena

Iako će neko mislit da sam fatalist, smatram da je sutrašnji dan jedan od najvažnijih u povijesti politike koja me okružuje a utječe diraktno na mene i moju djecu. Bit ću kratak. Nisam za ulazak u Evropsku Uniju u narednih 5 godina. Kad bi objašnjavao zašto bio bi dug i dosadan. Ukratko mislim da smo digli ruke samoi od sebe i ovaj komad zemlje i upravljanje njime stavili na bubanj nekim ljudima o kojim pojma nemamo, a oni jako dobro znaju nas. Imali smo lopove, ratne profitere, zločince, ulizice, moćnike bez obraza, ali više je heroja ne samo rata, već heroja života, uspavanih intelektualaca koji čame nad plavim monitorima svojih soba, bez prilike, želje i snage da se nametnu...Ukratko želio bih da našoj samostalnosti damo i treću šansu...da damo sebi još vremena da osmislimo Hrvatsko "ja" koje neće biti bolesno kao ovo dosadašnje, da izvućemo pouke iz lošeg upravljanja do sad i da se za 5 godina uzdignute glave s manje minusa na računima i manje beskućnika koji traže flaše ponovo upitamo jesmo li spremi biti ravnopravni dio EU kojem nećemo samo biti  mali džep na trapericama koji izvrneš i tražiš ono malo sitniša što ti je ostalo....što nam je ostalo. Znam da će većina biti ZA i ne zamjeram im...ali mi je žao..ja bi sebi svakako dao još vremena, dapače uvijek bi si dao više vremena da razmislim kad se namjeravam družiti s nepoznatim, a koje mi pokazuje samo ljepo lice i usiljen smješak....

Objavio Odvikavanje u 21. siječanj 2012 23:38:47 | 3 komentara

Sretna slijedeća godina!

Tristošezdest pet dana je iza mene. Ili u meni. Godinu u kojoj jesam  želim pozdraviti. Simbolično. Ne želim je zvati starom. Ne želim je staviti u vremensku dimenziju jer je time gubim. Ni ugodno ni neugodno u njoj nisu iza mene već u meni. Sve moje suze i osmjesi, stajanje na egipatskim piramidama i sjedenje u usamljenom automobilu, sunčanje na Pagu i smrzavanje na skeli, sklupčana tijela u krevetu nakon seksa i dani mukle bračne tišine, koncerti djece u muzićkoj i njihove dječje neposlušnosti, penjanja na Sljeme i ležanja u krevetu pod temperaturom, lijena popodneva i gmizanje u kolonama auta iz 16 h...Sve je to još tu..Nova godina je samo potencijal...Prazna, samo vremenom ograničena fiktivna skupina sekundi, minuta i dana u koju ću sutra uči, zajedno s tobom, vama i njima....i napisati neke drugačije pjesme, naslikati neke nove slike, proputovati neke nove zemlje i gradove, biti s djecom, ženom i prijateljima u nekim novim situacijama, Teškim i ugodnim. Ta vrata ne otvaram sa strahom, već s oprezom i nadom. Želim Vam novu slijedeću Godinu.

Odvikavanje

Objavio Odvikavanje u 30. prosinac 2011 20:38:30 | 6 komentara

Božić ili ne, Božić je...

vedarana rudan je na svoj osebujan način na jednom blog sajtu toliko nisko pala da sam mislio da ne može niže, spominjujući bogorodičin himen, prljavo isusovo rodilište, izmišljen datum...sve do toga do izjave da će se ona neoženjena na božić "ševiti".s ljubavnikom... Zar ona misli da se vjernici i oženjeni za božić ne ševe? Ali pustit ću sad nju u njenom bjesu, valjda se tako liječi..jer na kraju..tko je čita zna da ima ona općenito..meni sigurno... osebujan i nekad dobar kritički stav prema društvu, ali kad pretjera onda kritičar mora biti netko drugi.. Uglavnom, pustit ću sad nju:

..božić, vjerovali ili ne, radili ili ne radili, bila sve to istina ili ne, mjesto rođenja: štala ili petrova bolnica, bio pri porđenju Isusovu magarac ili milinović,d pastiri ili čobanković, dobili tamjan, zlato ili smirnu ili kupili poklon od 1000 kn ili 15kn, ili ništa..poljubac...bili kraljevi ili ministri... sve je to relativno..o jer ljudi su u te dane zaista bolji!....barem za 1 %,.... a to je mnogo…

...sprdati se s nekim jer misli drugačije...nije fer...i ja često mislim da je istina da je sve o isusovom rođenju ipak neistina, ili bar preuobličena istina koja postaje bajka...ali i da se rodio bilo kad..ili da se uopće nije rodio..ili da je sve bilo biološki, a ne božanski ako je bilo..pa ljudi to i je bit vjere..

...vjerujemo li upravo zato jer ne znamo..?!

...a ja...?

volim da smo doma svi zajedno, posvećeni jedno drugima, a ne u prolazu... bilo za bogatim ili siromašnim stolom, umotani dekom jel su nam možda isključili struju ili zagrijani podnim grijanjem ili smo otišli na putvanje na baleare.....kako je lijepo kad konačno stanemo za ča,s ta 2 dana, posvetimo se ljudima koji nas okružuju ….saberemo se i dočekamo novu godini,... onako  i onda kada smo se dogovorili mi zapadno od raja da to bude nova godina…ali bez suđenja isusu ako postoji i još manje ako ne postoji..nastavimo život kakav god bio,... barem po nekim od 10 zapovijedi, ako ne može svim,  oko kojih su neki tamo... možda i izmišljeni ljudi, sveci i bogoljudi mojsije, isus, muhamed ili buda i tisuće drugih ...uglavnom složili , a ovi nama bliži ...iz izraela sve to složili u bilibliju ..

koju su vjerojatno nešto izmjenili...glavešine crkve da bi im bilo zgodnije...nositi miotre i sjedniti u prijestolju.... možda su je i mnogo izmjenili, ali meni uglavnom nije loša...bar ono što sam pročitao... možda su nas pogane malo zavarali s saturanlijama zimskog solsticija.. preklopili sve to...ali neka su nas prevarili.. meni je ta prevara ugodna... i daj ljudi...!.

..nastavimo živjeti..božić je predah..vjerovali ili ne u njegovo rođenje,... dok nas ne pogodi kometa, potres cunami, pregrije efekt staklenika..dođe taj sudnji dan... ja ću uživati u božićnim danima i nastojati biti dobar sin,otac, muž, prijatelj i čovjek.. ne savršen..samo nastojati...

Objavio Odvikavanje u 26. prosinac 2011 20:07:12 | 3 komentara

Budilica duše

U prosincu

U tihoj noći

Kao u snu

Otvaram oči

I širim srce

Da upijem radost

I osjetim

Božićnu blagost

Pjesma me budi

Luč me grije

Oko mene ljudi

Kao i prije

Nasmijani

Probuđeni

Budilicom duše.

Objavio Odvikavanje u 13. prosinac 2011 19:16:38 | 7 komentara

Guz(k)e u magli

Besplatna tragikomedija završava u nedjelju. Imam li svoje mišljenje što bi najbojlje bilo za ovu zemlju? Za koga ću glasovati? Tko god to bio i ma koliko dobro to radio, to će biti kao da na pljesnjivom siru čisti samo mali dio i vrati ga u frižider. Za dav dana pljesan će se vratiti. Izgleda da globalizam ima mnogo negativnosti na koje su mnogi ukazivali. Ali nekom vrlo bitnom je jako dobro došla. Mi nismo ti. Mi smo dužnici koji smo usput sami sebe i dužne pokrali. Ni Pešta, ni Beč, ni Beograd, ni Bruxelless. Što sad, kako dalje, di smo...slika sve govori.

Ne srljajte ko guz(k)e u magli!

Objavio Odvikavanje u 30. studeni 2011 20:30:30 | 3 komentara

Nedodirljiva

Pogledam te.
Skreneš pogled.
Nasmješim se.
Ne pružaš mi ruku.
Približim se.
Ne grliš me.
Dodirnem te.
Udaljiš se.
Ljubim te.
A ti usnivaš.

Znaš, sinoć sam te
dugo gledao.
Nadam se da me sanjaš?
Ne budim te.

Zaspem i sanjam te,
takvu kakva jesi.

Daleku,
zamišljenu,
mirisnu i meku,

Jer više nikad
nećeš biti,
baš takva,
ista.

Nedodirljiva.


 

Objavio Odvikavanje u 4. studeni 2011 21:11:59 | 3 komentara

Dvije kuće

Hladni vjetar gomila britke valove koje udaraju u hridi otoka.

Na otoku dvije kuće davno sagrađene od ruku zaljubljenih neimara.

U kući toplina i svjetlo.

Bura ne prestaje.

Udara u kamene zidove ljubavi.

Iz dimnjaka suklja gusti dim.

rasplamsan u kaminu,

od vatre vrućih tijela.

Objavio Odvikavanje u 1. studeni 2011 13:09:57 | 3 komentara

Naći razlog

Objesio mi se poznanik.

Prekjučer. 

Ovaj put nije pronašao razlog da  to ne učini.

Da li je ipak želio pokop na svisvete?

Ne znam.

Znam samo da nije našao razlog za život.

Znam samo da ga tog dana od nikog nije ni tražio.

Magla.

Objavio Odvikavanje u 31. listopad 2011 9:38:17 | 5 komentara

Teške boje

Ulazeći u atrij tržnice na Jarunu osjetio sam toplinu u tijelu i ugodu u mozgu. Postajem dio užurbanog mnoštva koje se zabija jedno u drugo i gle čuda, smiješi. Prodavač ribe razjapio je usta u nepomični osmijeh i prevrće sirote sardele i orade davajući komplimente ženskim kupcima dok im u najlone trpa i više ribe nego što traže. Šarenilo bundeva, mandarina, mrkvi, prošarano zelenjavom prosulo se predamnom u narančasto zelenoj boji i razvedrilo me. Dodirujem ljude i oni mene, nehotice dok nam glave i pogledi plutaju po mnoštvu prirodnih artikala. Kako doći baš do onih mandarina što se na vrhu piramide, a ne onih što ih vade iz sredine pravo je umjeće. Pokušavam trpati brže one velike dok mi debeljuškasta teta s punđom još brže trpa one male zelene. I smijemo se. Iako prevarem smijem se. Namrgođeni prodavač meda već mi je postao simpatičan s onim okomitim borama na brižnom čelu. Uredno kupujem propolis. I dalje gurajući se kroz slalom raznolikog mnoštva dolazim do stričeka sa sirom i pokušavam skužiti kako je isti sir prošli tjedan bio 40 kn a sad 50 kn. Naravno, on je u pravu, kupujem, ali se i dalje smijem. Ostao bih još, ali u šetnji. Supruga me povuče za rukav, pa se kao svaki drugi papučar koji nosi ženi torbe s pijace oprostim sa šarenilom i vratim u zagrebačku maglu. Ali osmjeh je ostavio traga i napravio novu vedru boricu na mom licu koja će trajati cijeli današnji dan. Šareni Zagreb grad. I takvog ga treba prihvatiti. Nahraniti se bojama na bilo koji način te takve boje isijavati. Platno je uvijek bijelo. Na meni je da izaberem boje. Iako su to ponekad blijede, a ponekad teške boje, one uvijek griju...sad, njima ja sam obojen:

Moje srce teško suzu pusta
i pumpa sa smiješkom
jer ja cu pjevati i evo pjevam
ja ne svijetlim, ja sijevam

U teške boje
njima ja sam obojen

Pokreni me, sa mnom pleši
tuge, tuge me riješi
daj da budem onaj, koji tješi
svakom onom, koji zna da griješi

U teške boje
njima ja sam obojen

Reci mi, Bože, koje si boje kože
Bože, daj kazi, to o tebi da l' su laži
ti znaš sve, tako bar govore
mora da je super gore
kad se prozori raja otvore

U teške boje
njima ja sam obojen

Njima ja sam obojen
 

Goran Bare & Majke

Objavio Odvikavanje u 29. listopad 2011 14:38:00 | 2 komentara

Kako je t(r)užan ovaj grad

Neasfaltirane ulice, Nedovršene zgrade. Stakleni neboderi među potleušicama. Urušeni krovovi. Toplana s gustim dimom jedino što se nazire u magli. Usamljeni ljudi bez pribijene pare u đepu. Crni terenci tenkovskom gumama lokvu s ceste nabacuju na starce i gdjekojeg hrabrog biciklista. Polugola drveća posađena bez reda. Blatnjavi vrtovi koje proždire beton. Prekrasne prljave fasade. Pazi otpada žbuka. Secesija, klasicizam i modernizam. Ne parkiraj. Sunce kao da je diglo ruke od nemirnog naroda. U daljini jambo plakat: "Sačuvali smo rodiljne naknade". Namrgođena trudnica prolazi pokraj njih s još jednim djetetom u ruci kojeg je pokupila iz pretrpanog vrtića. Siva koprena pokriva ovaj silovani, pa onda zapušteni grad. Gradonačenik želi pobijeći, ali mu ne uspijeva. Poneki slučajni turist razvlači plan grada ali nitko ne zna engleski da mu objasni da ovaj grad nije spreman za turizam. Previše je smrknutih lica danju. Previše je idiota noću. NA narodnjacima. Hrpica radnika se pokraj Kamnitih vrata okupila tražeći otpremninu s kojom će otplatiti dugove. Tramvajem se više ne može od Trga do Britanca besplatno. Hrpica kokši ima plan Za buđenje Hrvatske u 21 točki. Pitam se tko je ikad probudio mrtvaca? Tko je nasmijao Amsterdam? Tko je rastužio Zagreb? Nekoć bijeli Zagreb grad.

Objavio Odvikavanje u 28. listopad 2011 20:01:57 | 1 komentara

Grad koji se smije

Sjedam na hotelski krevet i svlacim carape koje mi teske noge drze u oklopu tenisica. Prehodao sa istocni dio Amsterdama. Naravno ne mareci za kisu. Iako sam imao plan pustio sam da me ulice vode. Trazio sam egzotiku i iznimke savrseno uredjenog grada. U jednom naletu ljuska uletio sam u prvu zgradu i gle cuda. Pomorski muzej Amsterdama. Pomalo ovlas prosetah zgradom. Prvo se nisam mogao nacuditi istini koju sam spoznao. Ljudi u Amsterdamu se smiju. Nema egzistencijalne tjeskobe Balkana. Sire pozitivnu poruku koja se kao dominu siri na sve stanovnike ovog mravinjaka. Pronasao sam i nakupine smeca, i ljudekoji imaju ilegalno stanove u brodovima, i omladinu koja javno pusi marihuanu malo stariju od mog sina, i nazovi Tajlandsku masazu (kao da nekom u ovom opustenom gradu jos treba masaza), ali svi se smiju. Nema grca na licu ovih ljudi, bili oni bijeli, zuti ili smedji. Iako mi je cilj bio Rambrandtova kuca, projurio sam njome jer me sve vise privlacilo samospoznavanje grada. Kupio sam razglednice kod crnca, kapu kod tajladjanke i caj od canabisa i jasmina u maloj kineskoj prodavaonici zacina i svega ostalog. Svi se smiju, pa makar kupio samo vodu?  Na koloturi za elektricni kabel ugledao sam Indijca i vrlo zgodnu Nizozemku kako se se tiho raspravljaju i naizgled prekidaju ljubavnu vezu. Iza njih galebovi i naravno bicikli koji su okupirali grad, a svako pojavljivanje sunca obasja njihove aluminijske upravljace koji se onako mokri od kise jos jace bljeskaju. S teskim nogama u naletu slijedeceg pljuska opet slucajno uletih u grupu debelih Rusa i bez placanja "solidariziran" sa Slavenima uletih u muzej Madam (necu dobro napisati, pa cu fonetki) Tiso, vostanih figura. Naravno i Rusi se smiju, ali drugacije. Opet sunce. Sjeo sam u kavanu na glavnom trgum nahrani golubove bademima, popio caj i pojeo mafin i uzivao u saznanju da sam dio grada koji se smije, grada gdje auto klade valja, a bicikle caruju, gdje je i razvikano i nikom znano jednako zanimljivo.Ovo je potpuni grad. Unatoc kisi, kurvama, recesiji, ovisnosti, proslosti, moru koje napada, ovaj grad mi se smije i ja zajedno s njim.

Objavio Odvikavanje u 20. listopad 2011 20:47:36 | 4 komentara

Koga briga za kisu

Avion je sletio na crnu zmiju amsterdamskog aerodroma. Gromade  oblaka su se poigravale sa suncem. Potpuno obradjena nizozemska polja prosarana ovcicama izmjenjivala su se sa pokretima sitnih autica na cijim se krovovima svjetlucala kisa koja je padala naizmjenice kao da svako malo treba odmor. Za dobrodoslicu docekala me tuca. Unatoc slutnjama veselio sam se kisi. Nije to kisa koja muci koja se necka hoce li pasti ili nece. To je sigurna i suverena kisa bez pardona.ne mari nizasta. u tom trenutku jednostavno shvatis  da ni ti ne smijes mariti za nju. Prihvatis je kao dosadna suputnika i ides dalje. Sve dalje se tesko moze opisati. Biti ispred saturirane Veermerove Djevojke s vrcem, neuroticne Van Googhove Sobe ili Suncokreta, Rembrandtove monumentalne Nocne straze, Gaugainovih Provanskih pejsaza, Frans Halsovog Pjanaca...Koga briga za kisu? Prosetati pokraj kroz cetvrt Crvenih svjetiljki, nasuprot kojih se nalazi katolicka crkva koju su kalvinisti u vrijeme ikonoklazma doslovce rasturili iznuitra (pitam se da li je slucajno takav raspored?), sici u pitomi coofee shop, sici u podrum i pregovarati oko kupnje trave i koje jacine na kilavom engleskom i zapaliti joint sa ugodnim drustvom...Koga briga za kisu? Vratiti se u hotel s pogledom na Amsterdam rastvortiti zavjese gigantskog prozora, ugasiti svjetla i duboko u noc voditi ljubav i sat vremena nakon toga zagrljen u toplom krevetu gledati u svjetla grada i kisu koja svako malo oblizne staklo sobe..Koga briga za kisu....!

Objavio Odvikavanje u 20. listopad 2011 10:15:55 | 5 komentara

Amsterdam

Pokušavam se natjerati raditi, ali mi i misli i tijelo već trepere. Neugodno. Ne znam zašto. Letim u  Amsterdam. Jedem kozji sir u maslinovom ulju i gledam nedovršene slike i skulpture. Obučen u radno odjelo hinim da nešto radim. Ali zašto nemir? Zašto uvijek pred putovanje osjećam nemir? Iako ću vidjeti vrh baroka Rembranta, vrh ekpresionizma Van Gogha, Veneciju sjevera, slobodu u konzumiranju lakih droga i zanimanje Prostituka  ne mogu biti oduševljen iščekivanjem. Naprotiv kao. Iščekivanje me uznemiruje i prekriva sve ono za što znam što će me duhovno i vizualno obogatiti. Hipohondrično razmišljam, super idem, uživam letiti avionom, ali bojim se gluposti..naprimjer da će padati kiša pa neću moći šetati, da će biti loše društvo, da će biti prehladno, da se neću snaći govoreći loši engleski...

Amsterdam u jesen? Prekrasno. Ali treba dočekati to jutro jer sam potpuno neunkcionalan, misli mi lete, nisam prisutan..kao da idem zauvijek i ovaj grad i ovo vrijeme ostavljam iza sebe...iako se vraćam za vikend. Eto napisah. Za kraj jedna prigodna pjesma Riblje juhe:

                             A M S T E R D A M

Objavio Odvikavanje u 18. listopad 2011 12:36:55 | 6 komentara

Ljetna apstinencija

Jesen je tu. Odvikavam se od pocrnjelih cura u vrućim kratkim hlačicama i suknjicama, od kupaćica u šarenim bade kostimiima i njihovih putenih ramena u majci na bretelice, topline u predvečerje, užarenog slanog tijela nakon sunčanja, kavica na terasama, polaganog hoda Ilicom,... Privikavam se na nijeme pekače skupog kestenja, na pod posut krckavim lišćem, mirise dima nagorjelog drveta iz neočišćenih dimnjaka, slomljene kišobrane, čekanje na vjetru starog prijatelja, dečka, muže. djevojke ili žene, prehlade, šmrcanje, dekicu na fotelji i dobru knjigu, umirujući zvuk iznenadnog pljuska, slabo i nježno milovanje jesenjeg sunca, šetanja sunčevom stranom ulice, balet labudova na jezeru, večeri u Kerempuhu i kinu, maženje ispod plahte, a ne na plahti... Jesenski su dani kao trenuci nakon orgazma. Žao ti je što je sve prošlo ali se isto osjećaš božanstveno, mirno i blaženo. Zagrljen ili samo lagano u dodiru s prstima. Jesen je plod ljeta, katarza i hlađenje pregrijanih strasti. Prirodni blagoslov.

Objavio Odvikavanje u 10. listopad 2011 20:21:14 | 8 komentara

Mi

Pogledaš me.

Nasmješim se.

Pružaš ruku.

Približim se.

Zagrliš me.

Dodirnem te.

Miluješ me.

Poljubim te.

Usnivaš.

Gledam te.

Sanjaš me.

Ne budim te.

Usnivam

i sanjam te,

takvu kakva jesi,

jer više nikad

nećeš biti,

takva,

ista.

(Izvor slike: Oskar Hermanm 1886-1974; Dvoje u pejzažu)

Objavio Odvikavanje u 9. listopad 2011 22:40:11 | 6 komentara

Sretan dan neovisnosti! (Tužna priča o selu)

http://www.youtube.com/watch?v=Ti16QENyc3o&NR=1

Ovo tij je đoing rokenrol,ovo ti je ki duvan samo se od od ovog keljiš ki manit.

A ovo ovo ti je uekstasi, to ti je ki andol, samo ti ovaj da snagu moga bi plestai i skakati ki škakonja cili dan.

Daj nedljet dav tri nek njivu okopan.

Nisan Radu čuje rode, ima barem dvamiseca Još san mu i unda reka : 'Ubić' te ki zeca!' E,e unda, kad mi je džoing na sto meknije Ja s'n se samo prinije i jope reka : 'Es' se s pameti smetnije!?' Veli muč Rade, slušaj, to ti je ključ budućnosti Najbolje je sad početi dok imamo mogućnosti Ma kak'e mogućnosti odma s'n ga plesnije Pa'j priko stol'ce, a ja kil janjetine nasto' meknije 'Gub' mi se s očiju drogašu!!!', odma san mu reka Da se nis' ni u ludilu pojavije kad buden peka. ( pravo s' mu reka ned'ljemi. Elde 'esn…)

Koga, čega? Janjetine! Komu, čemu? Meni! S kin, s čin? S kapulicon mladon!

Ka's mi Mile to reka nis'n moga ni ist' spavat Od puste muke s'n oša kolo vrta okopavat Ispuvala me bura, odma me i glava zabolila Veljo 'Iđen kući pop'ti edno dva tri andola!' Doša s'n kući andola rode ni zalik nema Al dobroj' bar vidin eno mate' večeru sprema 'Pogledaj de to po škabelinčin po papirin, molin te Krešo!!!' 'Čekaj ćaća evo baba kuva janjetinu lešo!!'

Koga, čega? Janjetine! Komu, čemu? Meni! S kin, s čin? S kapulicon mladon!

Posolije, popaprije, privrnije, okrenije Na ražanj nabije i sve dobro pripremije Došjo j' po sela sve se lipo soli Ma mene t' diko još uvik glavurda boli Vidin Brašo za papršnjak moli. Veli Rade : 'Još uvik glava boli!? Evo de ti andoli!!' Daj t'i, čet', pe', šest sve i' šišnen doli, zalijen čašon vina i više ne boli.

Kakve s'ti ovo tablete, diza b' sam palete Ned'lje t' svete, šaltan do brzine pete

Što s' mu to podvalije Rade ruke t' se osušle, prikinle prikopolak, vrane t' glavu izbuš'le O guje te uguš'le, zmije te klale, babe te nesrićon zvale, oči t' iz glave ispale Vidin Rade isprid mene protrča, ki konj izbalotije oči 'Rade koči, koči! Nediljko vina de mu natoči!!' Veli: 'Neće moći, već je dehidrira!' 'O sriću mu vrag odnije, Rade ga j' nadogira!!'

Koga, čega? Janjetine! Komu, čemu? Meni! S kin, s čin? S kapulicon mladon!

Tu se priča bliži kraju, eno Radi imfuziju daju, Ništa više diko nije isto u mon zavičaju Nije više Rade što po selu tuke krade, A ni današnje mlade nemo'š natirat da rade A janjetina se idalje vrti, neki živi a neki mrtvi A boduli rode ostaju škrti Pa kaže.....Koga čega, janjetine. Komu čemu, meni. S kin, s čin, s kapulicon mladon….

Koga, čega? Janjetine! Komu, čemu? Meni!  S kin, s čin? S kapulicon mladon

Objavio Odvikavanje u 9. listopad 2011 9:15:06 | 1 komentara

Aktualno Izdvojeno

Ima jedna mala stvar koja me smeta na ovom blogu. Zašto su na stranici izdvojeno uvijek isti blogeri ma što napisali, interesantno ili manje interesantno i tko to određuje. Ako je po komentarima, povlačim se...ako nije..ljudi dajete prostora novima jer će brzo odustati...Ovo je posebno upućeno administratorici. Bez zle namjere. A jasno vam je da "pas ne laje zbog sela nego zbog sebe" pa malo mog egoizma ali i iskrenosti nadam se neće nekom zasmetati...

Objavio Odvikavanje u 25. rujan 2011 8:59:04 | 6 komentara

Eppur si muove!

Ipak se okreće rekoše jedan dečko G.G. prije pola milenija....mislio je na zemlju....na život zemlje..život je ...ciklus na sreću...koje ne staje....zamislite da na kotač od biclikle stavimo naizmjenice trakastu crnu bijelu, pokoju šarenu boju....prvo bi se polako izmjenivale crna , bijela, plava, bijela , crna....kao i loše i dobre stvari..onda bi se pri jako brzoj vožnji sve pretvorilo u jednu sivu boju i ne bi imqali pojma koje druge boje sadržava...tako mi živimo brzo i ne možemo razlučiti boje ..ili se fiskiramo samo na crnu...ili presporo pa ono crno dugo traje....

Voziti polako, ne gledat u kotač, imati kist u đepu, da jedan komadić  obojamo u slučaju sivila...

Objavio Odvikavanje u 23. rujan 2011 9:57:24 | 6 komentara

Žrvanj

Ne prestaje

Vrti se i melje.

Žito u brašno.

Život u prah.

Vječni žrvanj.

Objavio Odvikavanje u 21. rujan 2011 19:43:15 | 9 komentara

Goli kipar

Objavio Odvikavanje u 24. kolovoz 2011 20:57:28 | 5 komentara